Istraživanje prirode na konjima – Ivana Tilošanec

Ima li išta ljepše od provođenja slobodnog vremena u prirodi?

To je još posebnije kada su uz mene najbolji čovjekov prijatelj pas i 
plemenite životinje konji.

Istražujem prirodu na poseban način i to na konju, a prati me moja vjerna prijateljica Halisa, 6 godišnja ridgebackica koju smo nabavili iz uzgajivačnice Ayaba Kennel, uzgajivačnica sa najdužom tradicijom uzgoja te pasmine u Hrvatskoj.

Za tu pasminu smo se odlučili kad smo vidjeli da vlasnici uzgajivačnice 
Ayabe Kennel također imaju konje i ranč u Zagorju.

Rodezijski goniči su psi koji mogu prijeći velike udaljenosti tako da najbolji način za izmoriti ih je  trčanje uz konje.
Umoran pas, sretan pas 🙂

Foto: Stanislav Horaček

Počela sam istraživati terene sa svojim ocem koji mi je i otkrio ljubav 
prema konjima. Imamo dva konja Nikija i Martu.

Naša avantura s konjima počela je prije 13 godina. Počeli smo u Konjičkom klubu  Trajbar u Zaprešiću, zatim  smo otišli na zagrebački Hipodrom, a nakon svih selidbi odlučili  smo se maknuti u prirodu i to je bila najbolja odluka.
Ljepotu prirode i čari terenskog jahanja otkrile su nam trenerice Blanka i Andrea koje su tada radile na privatnom ranču u Blatu pored Lučkog.
Nažalost ranč se zatvorio, a mi smo krenuli u potragu za novim rančem u prirodi i pronašli  ga-predivan ranč u Bukevju blizu Velike Gorice – Konjički centar Miklin.

Niki, Marta, Halisa i njen prijatelj Lux u Konjičkom centru Miklin

Način držanja konja skroz je drugačiji od onog na Hipodromu. Konji su po
cijele dane na ispaši i uživaju zbog toga su puno opušteniji jer nisu stalno u zatvorenom prostoru. Ispusti su dovoljno veliki da se mogu istrčati.
Tri puta tjedno idemo na terene. Najbolji način za odmoriti se od svakodnevnice.
Tereni u Bukevju su predivni i raznoliki. Jaši se po predivnim pokošenim poljima, nasipu, kanalima i šumama. Svaki put susrećemo srne,zečeve i fazane.
S obzirom da se fazani vole sakriti u travi i iznenada poletjeti, konji ih se često uplaše, ali mi imamo našu ridgebackicu koja ih nanjuši i potjera.
Srne su se već navikle na nas tako da ne bježe nego pasu travu ili nas 
promatraju.

U jesen kad  dani  postaju kraći često doživimo predivne zalaske sunca. 
Nema ništa ljepše od prizora zalaska sunca,cvrkut ptica  i srna koje 
pasu u daljini.

Bukevje u zalazak sunca

Zimi rjetko kad ima snijega,ali uspjeli smo i to doživjeti. To je pravi užitak za konje, Halisu, a i za nas.

Ljeti konje preselimo u Gorski kotar točnije u Mrkopalj gdje imamo vikendicu. Mrkopalj je planinski kraj, okružuju ga planine Bjelolasica, Čelimbaša, Bitoraj, Maj, Samarske i Bijele stijene. Malo mjesto koje nazivaju oazom mira i netaknute prirode jer ljudi ovdje dolaze odmoriti se od svakodnevnice u zakrčenim gradovima. Naš dolazak sa konjima ugodno je iznenadio mještane, a neke je čak navelo da i oni nabave konje.

Tereni Gorskog kotara su još ljepši i zanimljiviji. S obzirom da se radi 
o planinskom kraju  zapravo planinarimo s konjima.
Na terenima Gorskog kotara susrećemo  srne, zečeve, ali i druge životinje- lisice i medvjede.

S obzirom da ima puno medvjeda dobro je imati psa koji može detektirati ako je opasnost blizu.
Mi smo uz našu ridgebackicu Halisu sigurni 🙂

Osim što istražujemo terene Mrkoplja znamo otići i u okolna sela kao što 
su Begovo Razdolje, Sunger, Tuk….
Svaki dan prijeđemo 10 kilometara,a duže ture budu i preko 20 kilometara. Konji i mi smo u izvrsnoj kodiciji tako da su nam tereni pravi užitak.

Begovo razdolje

Najbolji je osjećaj kad se popnemo na neku uzvisinu. Pogledi su čarobni i oduzimaju dah. S obzirom da volim fotografiju najbolje kadrove ulovim na konju 🙂

Ako volite životinje,prirodu i avanturu svakako vam preporučam terensko 
jahanje 🙂

pogled na Sunger

Youtube kanal : https://www.youtube.com/watch?v=77V0RygHpNQ

napisala Ivana Tilošanec

Fotografije:

Ivana Tilošanec,

Stanislav Horaček – Stanley Photography

keyboard_arrow_up